Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu

Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu, Dan sive vrpce, obilježava se 8. lipnja od 2000. godine, na poticaj Njemačkog udruženja za tumore mozga. Cilj mu je usmjeriti pozornost javnosti na osobe suočene s ovom ozbiljnom bolešću i podići svjesnost o potrebi dodatne edukacije o simptomima i dodatnih istraživanja u ovom području.

Tumore mozga možemo podijeliti na primarne i sekundarne (metastatske). Primarni tumori nastaju od moždanog parenhima ili drugih tvorbi u lubanjskoj šupljini (krvne žile, limfne žile), a sekundarni tumori su metastatski (najčešće tumori dojke i bronha).

Primarni se tumori mogu podijeliti na benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). Benigni tumori  nemaju maligni potencijal u smislu udaljenog širenja, no problem može predstavljati njihov smještaj i nedostupnost učinkovitog liječenja odnosno smanjenja obujma. Najčešći maligni tumori mozga su glioblastomi koji nastaju iz glijalnih stanica i imaju vrlo loše preživljenje, koje je i uz agresivno liječenje obično kraće od jedne godine.

Ostali tumori mozga, poput meningeoma (nastalih iz moždanih ovojnica) i neurinoma (nastalih iz živčanog tkiva) imaju bolju prognozu. Dobna distribucija tumora mozga pokazuje dva vrhunca pojavnosti, jedan u dječjoj dobi i drugi u dobi između 45 i 70 godina. Ne postoje značajne geografske varijacije u učestalosti tumora mozga, ali se primjećuje da je nešto češći u razvijenijim zemljama svijeta. Procjenjuje se da je otprilike polovica svih tumora mozga i živčanog sustava maligna, a druga polovica benigna ili nepoznatog ponašanja (jer se nalaze na mjestu na kojem nije moguće uzeti biopsiju). Maligni tumori mozga su nešto češći u muškaraca, dok su benigni nešto učestaliji u žena. Jedini definitivno potvrđeni rizični čimbenik za nastanak tumora mozga je izlaganje radijaciji, a mali udio tih tumora je povezan s poznatim genetičkim sindromima (tuberozna skleroza, Li-Fraumeni sindrom, itd.). Učestalost tumora mozga dva je puta veća u bolesnika s AIDS-om.

Simptomi koji, sami ili u kombinaciji, mogu ukazati na tumor mozga, uključuju promjene u ponašanju, kognitivne promjene, vrtoglavice ili nestabilnost, pojavu dvoslika, česte glavobolje, oštećenje sluha, jutarnju mučninu i povraćanje, epileptičke napadaje te slabost ili paralizu. Simptomi ovise o području mozga koje je zahvaćeno. U konačnici, maligni tumori mozga uzrokuju povećanje intrakranijskog tlaka koje je životno ugrožavajuće i dovodi do nesvjestica i zastoja disanja. S obzirom da mozak ne sadrži receptore za bol, glavobolja je prisutna ako tumor infiltrira moždane ovojnice. Prisutnost simptoma obično vodi detaljnom neurološkom pregledu, uz dijagnostičke slikovne pretrage gdje se najčešće upotrebljavaju kompjutorska tomografija (CT), magnetska rezonanca (MR) i angiografija. Precizno dijagnosticiranje se također provodi uzimanjem uzoraka za patohistološku analizu, ako je tumor dostupan.

U liječenju se koriste različite metode, ovisno o vrsti i lokalizaciji tumora: operacija, zračenje ili kombinacija tih metoda. Ako je tumor nedostupan kirurškom liječenju ili je previše proširen, može se pokušati primjena liječenja kemoterapijskim lijekovima.