Radioterapija je jedna od metoda liječenja zloćudnih bolesti. Ova metoda podrazumijeva primjenu ionizirajućeg zračenja, odnosno upotrebu čestica i zraka velike energije koji, pretvarajući atome u ione, oštećuju genetski materijal žive stanice (DNA molekulu). Time se onemogućava daljnji rast stanica i njihovo razmnožavanje što rezultira odumiranjem stanica. U medicini koristi se za uništenje stanica tumora. Uz pomoć specijalne opreme stanice tumora izlažu se visokim dozama zračenja koje oštećuju njihov genetski materijal i na taj način sprječavaju daljnji rast tumora. Ozračene tumorske stanice ne odumiru odmah, pa je potrbam određni period da rezultati liječenja budu vidljivi. Zračenje negativno utječe i na okolne zdrave stanice, ali se one relativno brzo oporavljaju od negativnih utjecaja zračenja.

Radioterapija je jedna od najčešćih metoda liječenja tumora kroz koju prolazi gotovo 70 posto onkoloških bolesnika, a za neke bolesnike to je i jedina indicirana terapija. Kolokvijalno je poznatija pod nazivom „zračenje“.

Zračenje može biti osnovni način liječenja koji se primjenjuje s ciljem izlječenja zloćudne bolesti poput karcinoma prostate, glave i vrata, mokraćnog mjehura, pluća ili Hodgkinove bolesti. U takvoj primjeni naziva se primarna radioterapija. Primjenjuje se samostalno ili u kombinaciji s kemoterapijom.

Zračenje se može primjenjivati kao dodatak nekoj drugoj metodi liječenja, npr. kirurškom zahvatu, te se tada naziva se adjuvantna radioterapija, a provodi se s ciljem sprečavanja povrata bolesti.

Kod bolesnika kod kojih nije moguće postići izlječenje ponekad se provodi tzv. palijativna radioterapija s ciljem ublažavanja tegoba izazvanih malignom bolesti (najčešće radi ublažavanja boli). Terapija se često provodi jednokratno ili tijekom 5-10 dana. Nakon prve seanse bol se može privremeno pojačati zbog lokalne otekline tkiva pa u tom slučaju treba povećati doze analgetika. Nakon nekoliko dana očekuje se osjetno smanjenje boli.

Naravno, radioterapija ima i svoja ograničenja budući da svi tumori nisu jednako osjetljivi na zračenje, niti su sve lokacije tumora jednako dostupne zračenju bez većeg oštećenja zdravog tkiva. Uz to, postoji maksimalna doza zračenja kojoj se pojedinac može izvrgnuti u toku života. Ukoliko je dio tijela već bio izložen maksimalnoj količini zračenja za taj dio, liječnik neće propisati ponovno izlaganje zračenju tog dijela tijela, ali može primijeniti radioterapiju na drugom udaljenom dijelu tijela ukoliko je potrebno

Kako se primjenjuje radioterapija?

Radioterapija se provodi na 3 načina; vanjskim zračenjem, unutrašnjim zračenjem i sistemskim zračenjem.

Vanjsko zračenje (teleradioterapija) izvodi se izvorom zračenja koji je udaljen od bolesnika, a kao izvor vanjskog zračenja uglavnom koriste uređaji koji se nazivaju linearni akceleratori. Zračenje se provodi tijekom nekoliko minuta, ambulantno, pet dana za redom sa stankom za vikend, tijekom više tjedana.

Unutrašnje zračenje (brahiterapije) provodi se tako da se izvor zračenja se stavlja u bolesnika; u tjelesne šupljine (maternicu, rodnicu, debelo crijevo) ili izravno u tumor. Kao izvor zračenja koriste se umeci u obliku žica, kuglica, igala, balona s radioaktivnim izotopima npr. joda, iridija i cezija koji se uklanjaju nakon nekog vremena ili ostaju trajno u pacijentu. Ovaj način zračenja omogućuje primjenu većih doza zračenja na manjem području, nego što bi to bilo moguće s vanjskim izvorom zračenja. Ova metoda se ponekad koristi nakon kirurškog odstranjenja tumora, radi uništavanja eventualno preostalih stanica tumora.

Sistemsko zračenje podrazumijeva primjenu radioaktivnih lijekova u obliku pilula ili intravenskih lijekova i obično zahtjeva kratki ostanak u bolnici.

Nuspojave radioterapije

Sam postupak zračenja ne boli. Međutim, nuspojave koje se javljaju kao posljedica zračenja mogu izazvati bol i nelagodu. Nuspojave variraju od osobe do osobe ovisno o dozi zračenja i lokaciji tumora koji se zrači. Neki ljudi gotovo uopće neće imati nuspojave dok će neki imati izražene nuspojave.

Zračenje ne oštećuje samo tumorske stanice, nego i zdrave stanice pa se provodi u frakcijama (doza zračenja dana bolesniku u pojedinoj seansi zračenja). Što je manja frakcija zračenja to je bolja zaštita zdravih tkiva. Kod primarne i adjuvantne radioterapije kojima je cilj izlječenje bolesnika, zračenje daje u više manjih frakcija, ovisno o sijelu tumora. Time se smanjuje oštećenje zdravih tkiva te učestalost kasnih nuspojava.

Nuspojave radioterapije dijele se na rane i kasne.

Rane nuspojave

U prvih nekoliko dana zračenja često se javlja umor i pospanost koji se odmicanjem terapije smanjuju, smetnje su prolazne i nestaju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci.
Tijekom zračenja bolesnik se može ponašati kao i inače, koliko mu to opće stanje dozvoljava.

Važno je napomenuti da bolesnik koji je podvrgnut vanjskom zračenju nije radioaktivan, ne predstavlja opasnost za okolinu pa tako ni za djecu te može rukovati kućanskim aparatima i sl..

Rane nuspojave obuhvaćaju one koje se javljaju unutar 6 mjeseci od početka zračenja, najčešće između 2. i 4. tjedna zračenja. Tu spadaju umor i promjene na koži i sluznicama poput crvenila, iritacija i ljuštenja. Nuspojave se javljaju isključivo u polju zračenja, odnosno u dijelu tijela koji se zrači što znači da se opadanje kose ili proljev neće javiti ukoliko se zrači dojka. Kod zračenja glave i vrata može doći do opadanja kose, otežanog gutanja i promjene okusa. Kod zračenja prsnog koša moguće je otežano gutanje, skraćivanje daha i kašalj. Kod zračenja probavnog trakta moguća je pojava mučnine, proljeva i povraćanja.

Kod zračenja zdjelice može se javiti učestalo mokrenje i pečenje, iritacija mjehura i seksualna disfunkcija. Zračenje može utjecati na smanjenje broja eritrocita što se može manifestirati umorom, padom broja leukocita što povećava rizik od infekcija i smanjenjem broja trombocita što negativno utječe na sposobnost zgrušavanja krvi. Većina navedenih nuspojava nestaje unutar 2 mjeseca nakon završetka zračenja.

Kasne nuspojave

Kasne nuspojave se javljaju 6 mjeseci od početka zračenja. Obično obuhvaćaju zadebljanje kože i sluznice s posljedičnim otežanim gutanjem, mokrenjem, pražnjenjem crijeva, krvarenje iz mokraćnog mjehura i debelog crijeva, neplodnost, oštećenje sluha i vida, promjene na krvnim žilama s povećanim rizikom nastanka srčanog i moždanog udara te povećan rizik nastanka sekundarnog tumora.

Nuspojave traju i neko vrijeme po prestanku zračenja jer je zdravim tkivima potrebno vrijeme za oporavak. Nuspojave mogu ograničiti sposobnost obavljanja uobičajenih aktivnosti. Razina aktivnosti ovisi o tome kako se bolesnik osjeća pa će neki bolesnici nastaviti s radom za vrijeme zračenja dok će drugi imati veću potrebu za odmorom.
Razvojem znanosti u posljednjih nekoliko desetljeća, današnji je način liječenja radioterapijom znatno precizniji nego prije, a i više se zna o izračunu optimalne doze zračenja što smanjuje nuspojave i eventualnu mogućnost nastanka sekundarnog tumora.

Životne navike za vrijeme radioterapijskog liječenja

Za vrijeme radioterapije bitno je uzimati dovoljno tekućine. Prehrana mora biti redovita i raznolika. Sve namirnice su u načelu dozvoljene, ali ponekad treba izbjegavati određenu hranu ovisno o sijelu tumora. Npr. kod zračenja zdjelice treba izbjegavati hranu koja napuhava i nadražuje crijeva kako ne bi pogodovala oštećenju sluznice i nastanku proljeva. Onkolog će u takvim slučajevima bolesniku dati popis namirnica koje treba izbjegavati. Svakako je dozvoljeno konzumiranje 1-2 čaše vina na dan. Pušenje je strogo zabranjeno jer kod određenih tumora (npr. tumora glave i vrata) znatno kompromitira učinak zračenja.

Za vrijeme liječenja, kontracepcija se preporuča i ženama i muškarcima. Zračenje trudnice može oštetiti plod pa o eventualnoj trudnoći treba obavezno obavijestiti onkologa. S obzirom da zračenje može negativno utjecati na plodnost oba spola, savjetuje se razgovarati o tome s liječnikom prije početka terapije.
Iznimno je važno jednom tjedno javiti se svom onkologu radi kontrole,otvoreno razgovarati o eventualnim nuspojavama i mogućnostima njihova ublažavanja ili uklanjanja, te postavljati sva pitanja koja se pojave tijekom terapije.